Rendgenska dijagnostika
Kada koristimo rendgensku pretragu? (područja primjene)
U kliničkoj dijagnostici mnogih oboljenja u veterinarskoj praksi neophodna je radiološka pretraga kao pomoćna dijagnostička metoda. Posebne tehnike snimanja i pozicioniranja životinje omogućavaju bolju vizualizaciju unutarnjih organa i skeletnog sustava, ponekad uz dodatnu upotrebu kontrastnih sredstava.
Redovito se koristi u dijagnostici bolesti i ozljeda unutarnjih organa grudne i trbušne šupljine. Temeljna je pretraga za dijagnosticiranje genetski uvjetovanih oboljenja koštanog sustava (displazija kukova, displazija laktova), kao i kod utvrđivanja posljedica trauma mekih (ruptura mokraćnog mjehura, ruptura slezene, krvarenja u plućima, dijafragmatska hernija, pneumothorax), i koštanih tkiva (frakture). Gotovo je obvezatna metoda kontrole i praćenja cijeljenja kostiju nakon osteosinteza.
Kako bi postigli što bolje pozicioniranje životinje, postigli opuštenost muskulature, ili usporili disanje prilikom snimanja grudnog koša, često je nužna sedacija pacijenta. Tada je dobro da je životinja natašte.
Za snimanje koristimo mobilnu rendgensku jedinicu Siemens Polymobil 2. Posebnu pažnju polažemo na zaštitu vlasnika pacijenata prilikom snimanja (zaštitna, pregača, ovratnik, rukavice, naočale). U vrijeme snimanja strogo je zabranjen pristup trudnicama i maloljetnim osobama. Kako bi olakšali postupak i učinili ga manje stresnim za životinju ali i vlasnika, sedacija pacijenta ponekad je sastavni dio pretrage.
Kontrastne pretrage koriste se u dijagnostici određenih oboljenja mokraćnog sustava (cistografija), zglobova (artrografija), kralješnice (mijelografija) ili probavnog sustava.
Mijelografija je posebna tehnika kojom se kralješnička moždina ocrtava pozitivnim kontrastnim sredstvom apliciranim u subarahnoidalni prostor. Koristi se u svrhu dijagnostike ozljede kralješničke moždine. Rendgenska dijagnostika je jedna od najčešće korištenih metoda lokalizacije spinalne ozljede. Klasičnim načinom snimanja dobivena, tzv. nativna snimka, prikazuje samo promjene koštane strukture kralježaka, malformacije, frakture i luksacije, no ne ukazuje na ozljede leđne moždine ili ekstruzije, protruzije, hernijacije međukralješničkih diskova.
Mijelografija se izvodi nakon nativnog rendgenskog snimanja kako bi pomogla u dijagnosticiranju i lokalizaciji spinalnih ozljeda i procjeni ozbiljnosti i opsega same ozljede.
Epidurografija se koristi u dijagnosticiranju Degenerativne LumboSakralne Stenoze ili Cauda Equina Sindroma (DLSS, CES), čestog neurološkog poremećaja uzrokovanog kompresijom kralješnične moždine, korijena živaca ili samih spinalnih živaca koji izlaze iza 5. slabinskog kralješka. Dijagnostička epidurografija se provodi kako bi se prikazale strukture u području epiduralnog prostora u ovom području.
Europska licenca za dijagnostiku oboljenja koštanog sustava pasa i mačaka
Displazija kukova (eng. hip dysplasia, njem. die Hueftgelenksdysplasie - HD) i displazija laktova (eng. elbow dysplasia, njem. die Elbogendysplasie - ED) su genetski predodređene razvojne nepravilnosti u građi navedenih zglobova. To su najčešće nasljedne ortopedske bolesti pasa i najozbiljniji uzrok trajnih poremetnji u građi zgloba i poremetnji u kretanju. Displazija dovodi do teških lokomotornih promjena i problema pa je stoga ozbiljan razlog za zabrinutost uzgajivača i vlasnika pasa. Životinje zahvaćene displazijom s velikom vjerojatnošću prenose „loš“ genetski materijal na potomstvo pa se ova teška bolest na taj način širi i ugrožava pasminu. Obzirom da se radi o nasljednim bolestima od presudne je važnosti uzgojna selekcija koja se temelji na pravovremenoj i egzaktnoj dijagnostici.
Prvi ortopedski pregled preporučamo već u dobi od 3 mjeseca, dok prvo RTG snimanje obično provodimo sa 7 mjesecu starosti psa. Snimke za izdavanje potvrde, procjene i ocjene kukova rade se nakon navršene 1. godine starosti, odnosno navršenih 18 mjeseci kod gigantskih pasmina pasa.
Displazija kukova pogađa i mačke naročito teže pasmine kao Maine Coon i Norveška šumska mačka kod kojih je rendgenska pretraga na displaziju kukova uzgojna obveza, kao i pregled na luksaciju patela (PL) kod Chartreux i Rex pasmina mačaka.
Displazija kukova (HD) i displazija laktova (ED) se službeno dijagnosticiraju rendgenskim snimanjem. Znanstveni odbor FCI (Međunarodno kinološko udruženje) i Svjetska organizacija veterinara male prakse (WSAVA) su propisali klasifikacijski protokol po kojem se vrši procjena displazije. Kukovi se boduju procjenjujući različite anatomske strukture i svrstavaju u 5 različitih stupnjeva HD. Laktovi se boduju i svrstavaju u 4 različita stupnja ED.
Međunarodna kinološka organizacija FCI putem ovlaštenih organizacija (GRSK e.V.) priznaje i ovlašćuje nezavisne veterinare i veterinarske komisije za provođenje dijagnostike i procjenu rendgenskih snimaka.
Lea Kreszinger je položila ispit za snimanje, procjenu i očitavanje rendgenskih snimaka za HD pred ispitnom komisijom koju su činili Prof. Dr. Mark Flückiger, Dr. Bernd Tellhelm i Dr. Kurt Witteborg. Ovaj specijalistički ispit je u skladu sa FCI protokolom o displaziji kukova. Na taj je način postala punopravni član udruženja "Gesellschaft für Röntgendiagnostik genetisch beeinflüster Skeletterkrankungen bei Kleintieren e.V." (www.grsk.org). Ova stručna organizacija ovlaštena je za rendgensku dijagnostiku genetski uvjetovanih oboljenja skeletnog sustava malih životinja, i službeno je priznata od Znanstvenog odbora FCI. Članovi ove organizacije ovlašteni su za procjenu i ovjeru rendgenskih snimaka za displaziju kukova (HD), luksaciju patele (PL) kao i ostalih genetski uvjetovanih oboljenja koštanog sustava kod pasa.
U skladu s pravilnikom FCI (download pdf) rendgensko snimanje za dijagnosticiranje displazije u svih pasa izvodi se u dovoljno dubokoj sedaciji ili anesteziji, kako bi se postigla puna opuštenost mišićja tijekom radiografskog snimanja, odnosno točan radiografski nalaz.
